Dehidracija – uzroci, simptomi i savjeti kako ostati hidratiziran

0
458
Dehidracija

Šta je dehidracija?

Dehidracija predstavlja gubitak veće količine tjelesne tečnosti, kao i elektrolita (kalcijum, natrijum, magnezijum, kalijum i drugi). Ona nastaje kada je količina vode koja napušta tijelo veća od količine vode koja se unosi u tijelo. Ovaj ozbiljan zdravstveni problem može pogoditi ljude svih uzrasta.

Naše tijelo je vrlo dinamično i uvijek se mijenja. To se posebno odnosi na nivo vode u tijelu. Većina našeg tijela se sastoji od vode i može iznositi i do 75% od naše tjelesne težine. Uobičajeni načini na koje gubimo vodu iz tijela su:

  • disanje,
  • znojenje,
  • mokrenje,
  • pražnjenje crijeva.

Uzroci dehidracije

proljevProljev (dijareja)

Proljev je najčešći razlog zbog kojeg osoba gubi dodatne količine vode. Proljev se sastoji od čestih, količinom većih i vodenih pražnjenja crijeva. Stalan proljev je neugodan i opasan, jer se njime može izgubiti značajna količina vode. U svijetu, više od četiri miliona djece godišnje umire zbog dehidracije uzrokovane proljevom.

Povraćanje

Povraćanje je čin prisilnog pražnjenja želuca, u kojem želudac mora savladati pritisak koji omogućava da hrana i prisutni sokovi ostanu unutar želuca. Želudac se skoro izvrne naopako – ulazeći u donji dio jednjaka (cijev koja povezuje usta sa želucem) tokom povraćanja. Stalno povraćanje može biti ozbiljan uzrok gubitka tečnosti i teško je nadoknaditi vodu ako osoba ne podnosi tekućinu.

Znoj

Tijelo može izgubiti značajne količine vode kad se pokušava rashladiti znojem. Bilo da je tijelo vruće zbog okoline, intenzivnog vježbanja, ili zbog temperature usljed infekcije; ono će iskoristi znatnu količinu vode u obliku znoja da se rashladi.

Dijabetes

dijabeteskod osoba sa dijabetesom, povišen nivo šećera u krvi uzrokuje prelazak šećera u urin, a zatim slijedi voda, što može uzrokovati značajnu dehidraciju. Iz tog razloga, često mokrenje i prekomjerna žeđ se nalaze među simptomima dijabetesa.

Opekotine

Koža ima važnu ulogu u regulisanju tečnosti i temperature tijela. Ako je dovoljna površina kože oštećena, sposobnost održavanja te kontrole može biti izgubljena. Žrtve opekotina postaju dehidrirane jer voda odlazi u područje gdje se nalazi oštećena koža. Druge upalne bolesti kože takođe su povezane s gubitkom tečnosti.

Koji su znakovi i simptomi dehidracije?

Prve reakcije tijela na dehidraciju su žeđ, kako bi se povećao unos vode, i smanjena količina izbacivanja urina kako bi se sačuvala voda. Mokraća postaje koncentrisana i žute boje.

Kako nivo gubitka vode raste, može se pojaviti više simptoma poput povećane žeđi, suhih usta, neugodnog zadaha, umora, promjene raspoloženja, slabe koncentracije, prestanka stvaranja suza očima, prestanka znojenja, grčeva mišića, mučnine i povraćanja, palpitacije srca, glavobolja i nesvjestice (pogotovo kada se stoji).

Kod teške dehidriracije, pojaviće se zbunjenost i slabost jer do mozga i drugih organa tijela dolazi manja količina krvi. I na kraju, ako se dehidracija ne liječi, nastaje koma i zatajenje organa.

Kako se dijagnosticira dehidracija?

Dijagnoza dehidracije se postavlja pregledom i uzimanjem anamneze. Osim utvrđivanja razloga dehidracije, zdravstveni radnik će pregledom pacijenta procijeniti i nivo dehidracije. Početne procjene mogu uključivati:

  • Test mentalnog stanja kako bi se procijenilo je li bolesnik budan, svjestan i orijentisan.
  • Procjenu vitalnih znakova – krvni pritisak i puls se mjere u ležećem i stojećem položaju. Kod dehidracije, puls se može povećati, a krvni pritisak može pasti jer intravaskularni prostor iscrpljuje vodu.
  • Temperatura se takođe mjeri kako bi se utvrdile njene vrijednosti.
  • Koža se pregleda da bi se utvrdilo da li je znoj prisutan i da bi se procijenio stepen elastičnosti. Kako dehidracija napreduje, koža gubi svoj sadržaj vode i postaje manje elastična.

Pregled dojenčadi: djeca mogu imati dodatne preglede, uključujući provjeru mekih mjesta na lobanji (uvučene fontanele), procjenu mehanizma sisanja, mišićnog tonusa ili nedostatak znojenja ispod pazuha i u preponama.

Pedijatrijski bolesnici često se vagaju tokom rutinskih posjeta, pa bi mjerenje tjelesne težine moglo biti korisno u procjeni koliko je vode izgubljeno s akutnom bolesti.

U nekim slučajevima, za određivanje nivoa dehidracije kod pacijenta radi se analiza krvi i urina radi utvrđivanja disbalansa elektrolita.

Zavisno od količine izgubljene tečnosti, dehidracija se dijeli na blagu, umjerenu i tešku dehidraciju:

  • Blaga dehidracija nastupa ako je tijelo izgubilo 1-2% od ukupne tečnosti,
  • Umjerena dehidracija se javlja u slučajevima gubitka oko 5% ukupne tečnosti,
  • Teška dehidracija se događa kada tijelo izgubi oko 10 % od ukupne tečnosti.

Kako se liječi dehidracija?

nadoknadjivanje izgubljene tecnostiDehidracija se tretira nadoknađivanjem izgubljene tečnosti i elektrolita iz tijela. Nadoknađivanje se može pokušati oralno, ali ako to ne uspije, onda se radi intravenoznim putem. Ako se radi oralna rehidracija, treba koristiti male količine tekuće hrane koje se daju vrlo često.

Davati dehidriranoj osobi čistu vodu i nije najbolji način za nadoknađivanje tečnosti i elektrolita u tijelu. Čista voda razređuje soli u ćelijama tijela i time narušava njihovu funkciju. To može dovesti do bolesti koja se zove intoksinacija vodom.

Mogu se davati tečnosti koje sadrže elektrolite, kao što su sportska pića Pedialyte, Gatorade, Powerade, koja sadrže veliku količinu dodatih elektrolita i šećer glukozu koja tijelu nadoknađuje izgubljenu energiju. Prema koncentraciji jona, ova pića se dijele na:

  • Hipotonična – sa manjom količinom jona
  • Izotonična – sadržajem najsličnija koncentraciji jona u krvi
  • Hipertonična – sa većom količinom jona

Može li se dehidracija tretirati kod kuće?

Dehidracija se ne događa odjednom već nastaje postepeno tokom vremena. Ako se dehidracija može prepoznati u najranijim fazama, i ako se njen uzrok može riješiti, tada tetman u kućnim uslovima može biti odgovarajući. Koraci koji se mogu poduzeti kod kuće kako bi se spriječila teška dehidracija, uključuju:

Osobe sa povraćanjem i proljevom mogu pokušati promijeniti način ishrane i koristiti lijekove za kontrolu simptoma kako bi se smanjili gubitak vode.

Acetaminofen ili ibuprofen mogu se koristiti za kontrolu temperature. Ibuprofen može iritirati želudac i uzrokovati mučninu i povraćanje, stoga ga treba koristiti s oprezom kod osoba koje već imaju ove simptome.

Nadoknađivanje tečnosti može se pokušati oralnim putem čestim davanjem malih količina tečne hrane. Ako osoba postane zbunjena ili letargična, ako postoji stalna, nekontrolisana temperatura, povraćanje ili proljev, ili ako postoje bilo kakvi drugi specifični problemi, trebalo bi pristupiti liječničkoj njezi.

Koje su komplikacije dehidracije

Komplikacije mogu nastati zbog dehidracije, i / ili zbog osnovne bolesti ili situacije koja uzrokuje gubitak tekućine. Komplikacije koje se mogu pojaviti su:

  • zatajenja bubrega,
  • šok,
  • koma,
  • bolesti povezane s toplotom (toplotna iscrpljenost ili toplotni udar) i
  • disbalans elektrolita.

Kako spriječiti dehidraciju

Planirajte unaprijed i ponesite dodatne količine vode na sve događaje na otvorenom gdje će povećano znojenje, aktivnosti i toplotni stres povećati gubitak tečnosti.

Sportisti i ljudi koji rade na otvorenom osobito moraju voditi računa da tečnost nadoknađuju brzinom koja je jednaka njenom gubitku. Počnite da unosite tečnost prije nego što počnete sa aktivnostima, nastavite piti u pravilnim razmacima za vrijeme aktivnosti i nakon što završite.

Pratite vremensku prognozu kako biste znali za dane u kojima je predviđena velika vrućina. Kada su temperature visoke, izbjegavajte vježbanje i izloženost jakom sucu i planirajte događaje koji se moraju dešavati na otvorenom za dane kada su temperature niže.

Riziku od dehidracije najviše su izložene mlađe i starije osobe, te bolesnici. Tokom toplotnog talasa koji je zadesio Čikago 1995. godine, više od 600 ljudi je izgubilo život u svojim kućama usljed izlaganja vrućini. Prema jednoj studiji rađenoj na univerzitetu Harvard, više od 50 procenata djece obuhvaćene studijom bilo je dehidrirano. To je djelimično rezultat loših navika uzimanja samo zaslađenih i gaziranih sokova, što je utvrdila jedna druga studija kod 25% djece u dobi od 2 do 17 godina. A sa druge strane vjerovatno i zbog toga što djeca nemaju dovoljno razvijen osjećaj za žeđ pa ih se treba neprestano podsjećati da uzimaju tečnost.

alkoholIzbjegavajte konzumaciju alkohola, osobito kada je jako vruće, jer alkohol povećava gubitak vode i ometa vašu sposobnost da prepoznate rane znakove upozorenja na dehidraciju.

Ako morate biti vani dok je vruće, nosite komotnu odjeću svijetle boje. Pijte puno vode i nosite osobni ventilator ili raspršivač vlage da se ohladite.

Povremeno prekinite svoju izloženost visokim temperaturama. Pronađite klimatizirana ili mjesta u hladu i rashladite se. Sklanjanje u rashlađeno područje čak i za nekoliko sati dnevno pomoći će u sprečavanju kumulativnog efekta izloženosti visokim tempereturama.

Tokom dana, mora se piti znatna količina tečnosti kako bi se nadoknadio gubitak koji nastaje redovnim putem. Najbolje je piti običnu vodu. Iako količina nije definitivno utvrđena, većina stručnjaka se slaže da je najbolje unijeti oko 2 litra tečnosti dnevno (bez hrane), a tokom ljeta je ta količina svakako veća. Količina za muškarce i žene nije ista; za žene je nešto manja i iznosi 2,7 l, a za muškarce ide do 3,7 litara.

Upoznajte znakove i simptome grčeva, osipa i iscrpljenosti uzrokovanih vrućinom, kao i toplotnog udara. Sprječavanje dehidracije je korak kojim će te najbolje izbjeći sva ova stanja.

Dehidracija ukratko

  • Tijelu je potrebna voda da bi funkcionisalo.
  • Dehidracija se događa kada je unos vode u organizam manji od količine vode koja se gubi.
  • Simptomi dehidracije se kreću od blagih, do opasnih po život.
  • Prevencija je važan prvi korak u liječenju dehidracije.
  • Mlađe i starije osobe, te bolesnici posebno su osjetljivi na dehidraciju.

 

Vaš komentar

Please enter your comment!
Molimo unesite Vaše ime ovdje